Šećerna bolest (Diabetes mellitus) kronična je nezarazna bolest uzrokovana nedostatkom inzulina ili inzulinskom rezistencijom (neosjetljivošću perifernih receptora na inzulin). Rezultat je kronični poremećaj u metabolizmu prvenstveno ugljikohidrata, ali i masti i bjelančevina.
Šećerna bolest predstavlja velik javnozdravstveni problem i globalnu epidemiju zbog sve većeg broja oboljelih. Porast broja osoba sa šećernom bolešću u najvećoj je mjeri povezan s promjenom životnih navika i njezinim posljedicama poput pretilosti i sjedilačkog načina života.
O tome koliko je šećerna bolest velik izazov za zdravstveni sustav u RH najbolje govore činjenice da gotovo četvrtina proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje odlazi na troškove liječenja šećerne bolesti i njezinih komplikacija.
Rastući broj oboljelih
Procjenjuje se da u svijetu oko 240 milijuna oboljelih nema postavljenu dijagnozu bolesti, što znači da gotovo svaka druga osoba ne zna da ima šećernu bolest. U 2021. godini od šećerne bolesti umrlo je 6,7 milijuna osoba, odnosno jedna osoba svakih pet sekundi. Otprilike jedna trećina (32,6%) smrtnih slučajeva od šećerne bolesti bila je u osoba mlađih od 60 godina. Ukupni troškovi zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću na globalnoj razini iznose 966 milijardi američkih dolara, a predviđa se da će ti troškovi dosegnuti 1054 milijarde američkih dolara do 2045. godine. Pretpostavlja se da su troškovi zdravstvene zaštite za osobe sa šećernom bolešću u prosjeku dva puta veći nego za osobe koje nemaju šećernu bolest.
Prema podacima Nacionalnog registra osoba sa šećernom bolešću CroDiab, u Hrvatskoj je u 2022. godini registrirano 388.213 osoba sa šećernom bolešću. Kako ranija istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da svega 60% osoba ima dijagnosticiranu šećernu bolest, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih u Hrvatskoj oko 500 tisuća. U 2022. su evidentirane 38.554 osobe s novootkrivenom šećernom bolešću. Prema Izvješću HZJZ-a o umrlim osobama u Hrvatskoj u 2021. godini, šećerna bolest je četvrti vodeći uzrok smrti.
Ključ za iskoristivost šećera
Inzulin je hormon od vitalne važnosti, a proizvodi ga gušterača. Ima ulogu ključa za propuštanje šećera (glukoze) u stanice. Glukoza je osnovni izvor energije za ljudsko tijelo. Glukoza u krv dolazi iz hrane (od ugljikohidrata). Svi ugljikohidrati se u probavnom sustavu razgrade do glukoze jer u tom obliku iz crijeva mogu ući u krv, a putem krvi odlaze do stanica. Inzulin služi kao ključ koji otvara vrata stanica i omogućuje šećeru (glukozi) iz krvi da uđe u stanicu. Stanica iz šećera proizvodi energiju za svoj rad. To smanjuje šećer u krvi i vraća ga u normalu.
Ovisno o tome je li problem u lučenju inzulina (bolesna gušterača) ili u neosjetljivosti receptora na njega (uz zdravu gušteraču) razlikujemo šećernu bolest tip 1 i šećernu bolest tip 2. Kod dijabetesa tipa 1 gušterača proizvodi premalo inzulina da bi omogućila da sav šećer koji unesemo hranom iz krvi prijeđe u mišiće i druge stanice koje proizvode energiju. Ako šećer ne može ući u stanice i biti iskorišten, nakuplja se u krvi. Zato je osnovna značajka dijabetesa povišen šećer u krvi koji dugoročno uzrokuje oštećenja na očima, živcima, bubrezima i krvnim žilama koja nazivamo kronične komplikacije. Impuls za lučenje inzulina je povišenje glukoze u krvi.
Nastanak šećerne bolesti tipa 1 ne možemo prevenirati, najčešće se javlja u predškolskoj dobi i to je neizlječiva kronična bolest. Najveću ulogu u kontroli bolesti i dobroj kvaliteti života oboljelih ima dobra regulacija šećera u krvi, pravilna primjena terapije (inzulina) i slušanje liječničkih savjeta o prehrani, tjelesnoj aktivnosti i, općenito, stilu života.
Preventabilna bolest
Za razliku od šećerne bolesti tipa 1, šećerna bolest tipa 2 je preventabilna bolest, javlja se uglavnom u starijoj životnoj dobi (iako, u poslijednje vrijeme kod sve mlađih) i posljedica je nezdravog načina života – nepravilne prehrane s posljedičnom pretilošću i nedovoljne tjelesne aktivnosti tj. sjedalačkog načina života. Razvija se postepeno, dugi niz godina i u početnom stadiju (stadiju inzulinske rezistencije, tj. intolerancije glukoze) može biti reverzibilna. Usvajanjem zdravih životnih navika, smanjenjem konzumacije previše rafiniranog šećera, povećanjem tjelesne aktivnosti i regulacijom tjelesne težine može se spriječiti ili odgoditi obolijevanje od šećerne bolesti tipa 2. Zato budite odgovorni prema svom zdravlju i prenesite zdrave životne navike svojoj djeci.
Što učiniti da smanjimo rizik od obolijevanja
Stil života je ključ zdravlja
