S toplijim vremenom i češćim boravkom u prirodi raste i rizik od uboda krpelja, ali i mogućnost zaraze bolestima koji oni prenose. Poduzimanje preventivnih mjera znatno smanjuje mogućnost zaraze, stoga je vrlo važno pridržavati ih se.
KRPELJI
Krpelji preferiraju lokacije s visokom vlagom i umjerenom temperaturom. Najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šikarama i visokotravnatim staništima te bujnim parkovima i vrtovima.
Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, zbog čega povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim kralješnjacima (pticama i sisavcima, gmazovima i vodozemcima, a ponekad i na čovjeku), kojima sišu krv. Najčešća lokalizacija uboda krpelja je mjesto gdje je koža tanka, a to je kod djece glava jer je dijete nisko i češće se valja po travi. Kod odraslih je najčešća lokalizacija uboda krpelja oko pojasa i genitalija.
OPĆE I SPECIFIČNE MJERE PROTIV KRPELJA I BOLESTI KOJE PRENOSE KRPELJI
Osnovna mjera prevencije je izbjegavati boravak u poznatim prirodnim žarištima krpeljnog meningoencefalitisa. Dezinsekcija je metoda izbora u prevenciji jedino na ograničenim područjima.
Prije odlaska u prirodu potrebno je učiniti određene pripreme.
Preporučuje se:
- Odjenuti odjeću dugih rukava i dugih nogavica kako bi bio zaštićen veći dio tijela.
- Obuća treba biti zatvorena, imati čarape, a nogavice umetnuti u čarape ili cipele, čizme.
- Dobro je glavu i kosu zaštititi kapom ili maramom.
- Bolje je izbjegavati odjeću tamnih boja, jer se na njoj teže uočava krpelj.
- Odjeću i obuću od materijala s dlačicama kao vuna, flanel i slično također izbjegavati jer se na njih krpelji lakše uhvate.
- Slobodne površine kože premazati repelentnim sredstvom. Moguća je i impregnacija odjeće repelentima. Repelenti su sredstva za odbijanje krpelja. Primijeniti ih prema uputama proizvođača.
Pri boravku u prirodi preporučuje se:
- hodati obilježenim i očišćenim putovima, izbjegavati žbunje i provlačenje kroz gusto raslinje.
- Važno je izbjegavati ležati na tlu
- Ne odlagati odjeću na grmlje ili travu.
Po povratku iz prirode potrebno je pregledati imate li na koži ili odjeći krpelja.
- Bitno je presvući se, tuširati se i pažljivo pregledati cijelo tijelo u potrazi za krpeljom.
- Posebno treba pregledati dijelove tijela s nježnijom kožom kao iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, pupak, područje iza koljena. Kod djece osobito pažljivo pregledati glavu i kosu.
- Kosu dobro iščetkati.
- Odjeću kojom smo bili u šumi dobro protresti i eventualno oprati.
KAKO IZVADITI KRPELJA ?
Ako ipak nađemo krpelj na našem tijelu, bitno ga je što prije izvaditi jer je poznato da do infekcije dolazi vrlo brzo nakon uboda. Treba ga izvaditi cijelog s hipostomom kojom se drži u koži. Hipostoma ima veći broj sitnih zubića usmjerenih u suprotnom pravcu što otežava vađenje.
Nekada se smatralo da krpelja treba premazati uljem, alkoholom ili nekom tvari kako bi se krpelj ugušio i onda ga izvaditi. Takvo stajalište je danas napušteno. Naime, utvrđeno je da u takvim situacijama krpelj ispušta puno sline čime se povećava vjerojatnost zaraze. Dakle, krpelja ne treba mazati ni jednim sredstvom, već ga treba izvaditi živog.
Izvaditi krpelja možete sami ili to može učiniti netko od ukućana ili možete potražite pomoć liječnika. Osoba koja će to učiniti mora prije zahvata vađenja krpelja dobro oprati ruke. Za vađenje je potrebna pinceta koju prije zahvata treba dezinficirati antiseptikom. Bez prethodnog mazanja raznim tvarima, krpelja treba čvrsto uhvatiti pincetom tik uz kožu, što bliže glavici, ne gnječiti, već lagano, bez trzaja strpljivo povlačiti i izvući iz kože. Postupak vađenja može potrajati i desetak minuta. Mjesto uboda nakon odstranjenja krpelja treba dezinficirati. Ako zaostane u koži hipostoma, sterilnom je iglom treba iščeprkati iz kože.
Mjesto uboda je dobro promatrati i mjesec dana nakon uboda kako bi se na vrijeme opazile eventualne promjene. Na mjestu ugriza krpelja može se pojaviti crvenilo i oteklina koje traje par dana ponekad praćeni svrbežom. To nije posljedica infekcije, već iritativnog djelovanja stranih tvari koje se ubodom krpelja unesu u kožu.
LAJMSKA BOLEST ILI BORELIOZA
Lajmska bolest ili borelioza je infekcija uzrokovana bakterijom Borrelia burgdorferi, a prenosi se ugrizom inficiranog krpelja.
Nakon par dana od uboda krpelja (1 dan do 4 mjeseca), može se javiti crvenilo koje se širi i može doseći promjer od više desetaka centimetara, a unutrašnji dio kruga blijedi. Radi se o prvoj fazi bolesti Erythema chronicum migrans. Mogu se pojaviti i opći simptomi kao povišena temperatura, glavobolja, malaksalost,. Bolovi u mišićima i zglobovima, te povećani limfni čvorovi. Nakon nekoliko mjeseci mogu se pojaviti kasnije faze bolesti. Mogući su neurološki problemi- meningitis ili paraliza jedne strane lica (Bellova paraliza), osjećati utrnulost i slabost u udovima, poteškoće u kretanju vrata, te glavobolje. Mogući su i kardijalni simptomi – srčana dekompenzacija, miokarditis, a nakon dužeg perioda upalne i degenerativne promjene na većim zglobovima i koži. Bolest se može liječiti antibioticima.
Važno je započeti liječenje u ranoj fazi, jer se time sprječavaju kasniji stadiji bolesti. Lajmska bolest u Hrvatskoj je najučestalija bolest koja se prenosi putem krpelja. U našoj županiji tijekom svake godine imamo poveći broj prijavljenih borelioza, osobiti u vrijeme aktivnosti krpalja, znači od proljeća, do kasne jeseni. Zadnjih par godina broj prijavljenih slučajeva se kreće od 30 do 67 oboljelih.
KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS
Krpeljni meningoencefalitis (KME) je virusno oboljenje, tipična zoonoza prirodno žarišnog tipa.
Inkubacija krpeljnog meningoencefalitisa je 7-14 dana. Infekcija virusom KME može biti raznolika, od inaparentnog infekta do teških pa i letalnih oblika bolesti. Bolest se obično odvija u dvije faze. Prva faza odgovara stadiju viremije i oboljenje sliči gripi, uz vrućicu, glavobolju, malaksalost, bol u cijelom tijelu, povraćanje, traje oko tjedan dana.
Nakon prolaznog poboljšanja u trajanju od 4-10 dana, u drugom stadiju imamo invaziju središnjeg živčanog sustava praćenu visokom temperaturom, poremećajem svijesti, glavoboljom i povraćanjem te infekciju moždanih opni, mozga i leđne moždine što rezultira meningitisom, encefalitisom, mijelitisom. Može nastati paraliza mišića ramenog pojasa, ruku i disanja. Letalitet se kreće od 1-5 %. Rekonvalescencija je obično produžena, praćena glavoboljom i općom klonulošću.
Liječenje je simptomatsko i provodi se u bolnici. Ne postoje specifični antivirusni lijekovi za liječenje krpeljnog meningoencefalitisa. Od svibnja ove godine na području Primorsko-goranske županije oboljelo je sedam osoba od srednjoeuropskog krpeljnog meningoencefalitisa, a dva su smrtna slučaja. Također, više osoba je oboljelo od Lyme Boreliosis, bakterijske bolesti koje također prenose krpelji diljem naše Županije, ali i diljem Hrvatske.
Bolest se može prenijeti na sljedeće načine:
- Ubodom krpelja – za vrijeme hranjenja krpelj putem sline unosi zarazu u krvotok domaćina
- Alimentarnim putem – neprokuhano mlijeko ( kozje, rjeđe kravlje) ili mliječni proizvodi
- Kontaktnim putem – pri skidanju krpelja s domaćih životinja, prilikom pomaganja pri porodu oboljelih životinja, pri laboratorijskom radu s virusom Kme. U ovom načinu prijenosa bolesti infekt se unosi virusom kroz sluznicu ili ragadu na koži
Dijagnoza bolesti se može postaviti na temelju epidemiološke dijagnoze, kliničke slike i serološke dijagnostike.
Krpeljni meningoencefalitis se može učinkovito spriječiti cijepljenjem. Cijepljenje je najbolje započeti tijekom zimskih mjeseci kako bi se osigurala zaštita u proljeće, kad je pojačana aktivnost krpelja. Preekspozicijsko cijepljenje se provodi prije uboda krpelja s tri doze cjepiva po shemi 0-1-6. Znači prva doza, pa za mjesec dana druga,te treća za 6 do 12 mjeseci. Preporučuje se docjepljivanje, a to ovisi o dobi. Ako je osoba mlađa od 60 godina prvo docjepljivanje se preporučuje 3 godine nakon zadnje doze, a dalje se docjepljuje svakih 5 godina. Ako je osoba starija od 60 godina, docjepljivanje je uvijek svake 3 godine.
Cijepljenje se preporučuje osobama koje su posebno izložene riziku uboda krpelja, a to su šumari, šumski radnici, lovci, planinari, vojnici, izletnici.
mr. Dobrica Rončević, dr.med.
dr.sc. Danijela Lakošeljac, dr.med.
Andrea Petaros Šuran, dr.med.
